Svatko ima drugačiji način pamćenja riječi, momci, i rekao sam neka kažem svoje, možda će prijatelj uspjeti. Ne radim to zbog imena, lako je upamtiti imena, kad se pitate i neprestano gledate stvari koje se susreću u danu, rječnik bez članaka je već formiran.
Počeo sam po preporuci prijatelja, rekao je da se riječi prodaju i rekao sam da bih prvo trebao napisati ono što mi odgovara. Prije svega, pišem glagol, za to sam pripremio male papire. Na poleđini zapisujem konjugaciju u trećem licu jednine, a glagol u trećem obliku. Nije bilo moguće koristiti drugu verziju, dovoljno je reći da sam to za sada radio u Njemačkoj. Pod njima zapisujem značenje i nije lako zaboraviti ako napišete rečenicu o ovoj riječi nakon što napišete značenje, ma kakvo ono bilo. Kad sam je pripremao prvi put, nisam napisao rečenice i lako se brišu iz sjećanja. Želio bih napomenuti da sam prvi put počeo s nepravilnim glagolima. Kako dani odmiču, sve ćete više biti oduševljeni što su izgovorene riječi u okolini riječi koje pamtite.
Uzimao sam privatne sate 1 godinu dok sam bio u Turskoj. Bog blagoslovio mog učitelja, bilo je jako dobro. Bilo je jako dobro što je svake godine provodio 3 mjeseca u Njemačkoj i objašnjavao kako je prilagoditi se promjeni jezika. Ali kad sam došao u Njemačku, opet sam krenuo od a1-a2. Jer ovdje učitelji imaju drugačiji stil izražavanja nego u Turskoj. Smatram to i zabavnim i logičnim. Međutim, ne može se naučiti niti jedan jezik kao materinski nakon 4. godine. Kažem to kao kandidat za doktora :) Moj prijatelj ovdje studira već 7 godina i čak drži konferencije i seminare kao inženjer. Prošao je DAF skoro bez greške, ali i on uvijek kaže imam mane :)) kaže nikad neće biti kao maternji jezik... ah, kad bismo i mi bili takvi, makar imali mane.
